Ponekad mi se desi da mi padne raspoloženje i onda postanem bezvoljna. Dešava se to već neko vrijeme. Ja imam prosto tu naviku da radim nešto inače imam  osjećaj kao da sam beskorisna.

I naravno,sebi uvijek govorim da sam srećna samo ako nešto radim. I to ide tako već godinama,a nisam svjesna da mi je potreban dnevni ”timeout” jer ću u protivnom da pregorim. Od ključne važnosti je da sebi damo oduška na dnevnom nivou,i to bi bilo idealno u vidu 10-o ili 15-o minutne šetnje.

Čuj sad nju,šetnja.

Pa kako?

Kada?

Kiša.

Snijeg.

Sunce.

Vjetar…

Vjerujte mi,vašem mozgu je potrebno tih nekoliko minuta da samo hodate i ne razmišljate. Da,naš mozak mora malo da predahne od svakodnevnog protoka informacija.

Ja sam lično,upravo završila svoju šetnju od 15 minuta unutar svoja četiri zida,dijete mi zaspalo,nisam imala nikog da ga pripazi,i ja sam svoj mozak počastila nerazmišljanjem,samo laganom šetnjom i malo trčkaranja da što više kiseonika dođe do sivih ćelija.

Ja sam učinila dobro djelo za sebe,a vi?

Počela sam da šetam,ima super plan za 6 nedelja pa ako želite pokušajte. 

Meet the Serbs (@MeettheSerbs) | Твитер:

Advertisements